-Željezni most preko rijeke Tare u mjestu Kuline, izgrađen krajem 2017. godine, mnogo je doprinio opstanku i ostanku malobrojnih seoskih domaćinstava u zaseoku Zapod, selo Gostilovina, čiji starosjedioci sada ne moraju čamcem da prevoze sitnu stoku preko rijeke u vrijeme selidbe na katune kraj Zabojskog jezera. Most je podignut na ostacima kamenog mosta iz doba Nemanjića, a nešto kasnije probijen je i put do kuća. Mnogo je vode proteklo Tarom, puno je mladih napustilo selo zbog mukotrpnog rada i neuslovnog života bez saobraćajnica, te se tradicionalni poljoprivredni proizvođači ovoga kraja nadaju da će uskoro biti asfaltiran i put do Zabojskog jezera, kako bi se stvorili uslovi za razvoj agroturizma i povratak mladih na selo. To je posebno aktuelno u ovim vremenima kada svijetom hara pandemija, a ekonomska kriza je već izvjesna.
– Pokrenuli smo inicijativu da se asfaltira makadam od osam kilometara od Dobrilovine prema Zabojskom jezeru, koji se od glavnog puta odvaja kod stijene Gajov tavulin. To je važno za razvoj poljoprivrede i turizma. Taj put povezuje četiri opštine: Žabljak, Šavnik, Danilovgrad i Kolašin, te je bitno da mladi ljudi ostaju na selu, da im se otvore mogućnosti za život na planini. Očekujemo od nadležnih institucija da će nam izaći u susret i da ćemo dobiti asfalt bar do Zabojskog jezera. Poljoprivreda i turizam idu ruku pod ruku, kad turisti dođu, hoće da imaju zdravu hranu koju mi prizvodimo, kaže domaćin
Vukman Zlatko Rovčanin, koji se bavi poljoprivredom i turizmom. Ističe da je na katunima u rejonu Zabojsko jezero, Planinica, Gomile nekad bilo pet hiljada ovaca, a sad nema pedeset. Bilo je nekad 30 domaćina, sad nema pet.
– Bio je sporan prelaz u kanjonu Tare, išli smo na Đavolji laz, to je brvno kuda smo selili sitnu stoku, a krupna stoka je plivala Tarom. Kasnije smo dobavili barku. Izgradnja mosta je planirana još 1975. godine. Teritorijalna odbrana je počela, ali nije most završila. Izlili su kulu i sve je tako stajalo do 2010. godine, kada je došao gradonačelnik, inženjer
Miladin Brko Mitrović. On će biti upisan u istoriju ovoga kraja, jer nam je otvorio put u svijet. Sada ne strepimo od Tare koja zna da nabuja i da nosi sve pred sobom. Predsjednik
Dejan Medojević je urgirao kod Nacionalnog parka „Durmitor” da se radi put ka našim kućama. Tamo u Zapodi, zaseku preko rijeke Tare ima još dvije kuće. Bilo je teško nabaviti dokumentaciju. U jesen 2017. dobijamo put. Našli smo izvođača radova, uradio nam je put od mosta do pred vrata kuće u Zapodima, dužine oko tri kilometra. Tu nam je pomogla i Opština Mojkovac, a najviše smo odradili komšije i mi. Sad nam to mnogo znači – objašnjava Vukman.
Zahvalni za ovu „vezu sa svijetom” mještani sami održavaju most. Vukman ga je, kaže, prošle godine prefarbao, brine o njemu, a Opština Mojkovac je tu da pomogne kad god treba.
– Planirano je 60 kilometara preko Sinjajevine, da se otvori put, to je država obećala i mora da se radi da bi ljudi ostajali u toj planini, jer sve ode gradu. Kakvo je vrijeme došlo, moraće da se vraćaju, da obrađuju imanja, bez proizvodnje hrane života nema – poručuje domaćin Rovčanin.
M.D. Popović
Varenika, kiselo mlijeko, skorup, sir – egzotika za planinareVukmanovi roditelji, otac
Vukašin Rovčanin, koji ima 85 godina, i majka
Dunja, živjeli su isključivo od svoga rada, baveći se poljoprivredom i stočarstvom na imanju u zaseoku Zapodi i katunu Zaboj, gdje su ljeti iseljavali, školujući troje djece. Sada drže nekoliko krava, nešto ovaca, prodali su ih prije pet godina, ostarali su, ne stižu više da urade sve kao ranije. Majka i danas pravi sve proizvode od mlijeka – varenika, kiselo mlijeko, skorup, sir, a Vukman proizvodi i med, što dobro dođe i za ljubitelje prirode koji pješače i rado svrate u njihove kolibe pored Zabojskog jezera.
)){kind=small}
